Aktuelne teme Feministički internet Globalne teme Women Rock IT

Feminizam, internet, privatnost i podaci

Feminstički princip kojem ćemo posvetiti pažnju u ovom tekstu vezan je za privatnost i podatke. Prethodni princip vezan je za saglasnost. Ovo su vjerovatno dva najuže povezana principa od njih 17 o koliko smo pisali u seriji tekstova vezanih za feminizam i internet.
Kada smo pisali o saglasnosti rekli smo da to nije tekst o nadzoru, ali smo pisali o GDPR-u i korištenju ličnih podataka. Da bi neko koristio vaše podatke potrebna mu je vaša saglasnost, ali kada govorimo samo o nadzoru zapravo mislimo na sveukupni nadzor vašeg kretanja na mreži, a ne samo korištenja jedne aplikacije izolovano ili stranice koja traži pohranjivanje vaših podataka dok surfate. Ovdje je riječ o nadzoru kao jednom patrijarhalnom alatu koji se koristi kako bi se skupio set podataka o nekoj osobi za potencijalnu zloupotrebu.

Po principu: ”Podržavamo pravo na privatnost i na potpunu kontrolu nad osobnim podacima i informacijama na internetu na svim nivoima. Odbacujemo praksu država i privatnih kompanija da koriste podatke s ciljem ostvarivanja profita i manipulacije dešavanja na internetu. Praćenje i nadzor su alatke koje je patrijarhat koristio kroz historiju za uspostavljanje kontrole nad ženskim tijelima, nad govorenjem i aktivizmom. Podjednaku pažnju posvećujemo praksama nadzora i praćenja koje sprovode individue, privatni sektor te državni i ne-državni akteri.”

Sve veći broj država koristi alate za nadziranje građana i građanki, i dok to neki primjećuju kao sve veći problem, neki se drže teze “ne radim ništa loše i nemam šta da krijem”. Dakle možeš imati privatnost samo ako nemaš šta da kriješ?!
Vlade širom svijeta se bore i ulažu značajna sredstva kako bi obezbjedile zakone koji će im omogućiti prisluškivanje komunikacije običnog građanstva i to se često dešava pod krinkom “zaštitimo građane_ke od kriminala”. Ipak, tanka je linija između sigurnosti i privatnosti građana_ki.

Vlade se žale na enkriptovane, zaštićene, šifrirane aplikacije koje se danas koriste kao medij komuniciranja. Zaštićena elektronska pošta je veliki problem za sigurnosne agencije. Uvijek se pozivaju na sigurnost građanstva i kako nadzor takvih komuniciranja može doprinijeti preventivnom sprječavanju kaznenih radnji ili visoko-rizičnih situacija npr. terorizma.
Da, ta strašna riječ koju mi jednom prilikom tokom mog boravka u Beču prijateljice nisu dale izgovarati suviše glasno. Nas četiri smo sjedile negdje u “16 becirku” u glavnom gradu Austrije i stvarno se ne sjećam tadašnjih aktuelnih terorističkih napada, ali njih dvije su bile ozbiljne u nakani da nas spriječe da glasno izgovaramo tu riječ naglas jer misle da im prisluškuju telefone. Kategorički sam odbijala pomisliti da je to istina i nisam mogla ni zamisliti da u 2013. godini neko prisluškuje moj mobitel u zemlji iz koje dolazim, u Bosni i Hercegovini. Par godina poslije, rekli su mi da u Srbiji dileri trave ni u kom slučaju ne koriste Viber jer Viber nije enkriptovan, a onda sam saznala da u Bosni i Hercegovini jedna od najvećih sigurnosnih agencija već ima uvid u prepiske građana i građanki. Povredom tog osnovnog ljudskog prava, smatraju vladajući, građani zapravo plaćaju skroz malu cijenu, ali dobijaju ful sigurnost. Dobra stvar kada živite u siromašnoj zemlji zapadnog Balkana je to što vladajući nemaju para da vas nadziru ili učine da mi tako mislimo. Loša stvar je što svakako nemate privatnost ako ste jedinka koja je nekome zasmetala, a još gore je što niste sigurni. Takva je situacija u Bosni i Hercegovini, teško je rasvijetliti nečije ubistvo, ali uopšte nije teško saznati s kim i o čemu razgovarate ako neko želi da ima te podatke. Moglo bi se reći da vas u Bosni i Hercegovini neko nadzire bez predoumišljaja.

I dok ne postoji garant za potpunu privatnost, u vrijeme Facebooka, Googla, Ubera i svih aplikacija kojima (ne)svjesno odajemo svoje podatke, privatnost nikada nije bila potrebnija, naročito za žene.
Žene su te kojima je tehnologija nadziranja uskratila privatnost na više nivoa. Tehnologija je učvrstila patrijarhalne okove nadzora i dala alat za kontrolisanje žena. Sve pod izgovorom zaštite. Stoga nikada neće biti jasnije da žene trebaju da se služe tehnologijom i da se odupiru nadziranju s bilo čije strane. To ne samo da će duboko zakucati ionako već utemeljene patrijarhalne okove nego će patrijarhat sa sobom na scenu iznjedriti zakone koji će biti na štetu cijelog građanstva.

“Svatko od nas nađe se u situaciji da ima potrebu biti na neko vrijeme ‘sam sa sobom’. To činimo ne da bismo nešto skrivali nego da bismo se sabrali, ojačali vlastiti identitet i slično. Dakle, potreba za privatnošću duboko je povezana s našim identitetom i napad na našu privatnost jest napad na integritet nas kao ljudskih bića.”1

U Saudijskoj Arabiji već nekoliko godina postoji usluga koja muškom skrbniku! šalje obavijest putem SMS poruke o ulasku ili izlasku iz zemlje njegove ‘štićenice’.
U ovoj zemlji svaka punoljetna ženska osoba tretira se kao vječni maloljetnik i pod stalnim je muškim skrbništvom što sa sobom nosi niz ograničenja. Jedno od nametnutih ograničenja je i to da bez saglasnosti i dozvole skrbnika ne smiju izaći iz zemlje, za što je dosad služio takozvani ‘yellow slip’ (žuti formular). Prilikom potpisivanja tog dokumenta muškarac je imao mogućnost dodatno zatražiti da ga carinske vlasti obavijeste SMS-om u slučaju pokušaja odlaska njegove štićenice izvan granica zemlje. 2
Nije “Big brother” aktuelan samo u Saudijskoj Arabiji, vlada svake zemlje je zapravo Big Brother ako to poželi. Žene su meta, ali i kolateralna šteta u zavisnosti od uređenja.

POVEZANO

Feminizam, internet i saglasnost

Autorica: Erna Ključić (One World Platform)

Ovaj tekst je dio serije tekstova o Feminističkim principima interneta i finansiran je od strane APC (Association for Progressive Communication).