Feministički internet Women Rock IT

Feminizam, internet i izražavanje

Četvrta grupa feminističkih principa odnosi se na izražavanje zajednice; na jačanje volumena feminističkog diskursa, slobodu izražavanja te pornografiju i “štetne sadržaje”. Izražavanje je važno za feminističku zajednicu i svaki od ova tri principa bavi se specifičnim poljima djelovanja žena na internetu.

Jezik je ljudsko oruđe za razmišljanje, razumijevanje, saradnju i napredak. Prema definiciji1 : “Feminizam je društveni pokret koji za žene traži jednaka prava i isti status kakav imaju i muškarci, kao i slobodu da same odlučuju o svojoj karijeri i o uređenju svog života”. S obzirom da definicija pokriva samo osnovno historijsko polazište iz kojeg su se razvila savremena feministička učenja žene i dalje rade na tome da slobodno pišu i objavljuju svoje misli jer feministički diskurs nije zabranjeni diskurs.

Skoro svaki puta kada žena ostavi trag na internetu prati je se, uhodi i vraća je se u patrijarhalni prostor.

„Svaka veća platforma i online komunikacijski model funkcionira kao megafon kojim muškarci podsjećaju žene da u istima ne mogu sudjelovati ukoliko ne prihvate ulogu objekta obožavanja ili ”tihih korisnika” koji nemaju izražene stavove.“2

Internet je reprodukcija stvarnih patrijarhalnih odnosa, ali feminstički pokret je u punom zamahu i žene sve više koriste tehnologiju kako bi pokazale šta misle i pridružile se ženama u potrebi na drugoj strani svijeta. Izostanak fizičke manifestacije ovih pokreta nije ni po čemu problematičan shvatimo li formalne i neformalne online platforme kao nove oblike institucija.

„Moramo dozvoliti Facebook grupama i Google dokumentima da budu gradske vijećnice, a kolektivnim fanzinima, nezavisnim video igrama, tumblrima i njihovim pretplatnicima, kao i odjeljcima za komentare da budu protestni pokreti bez vlastite fizičke manifestacije.“3

Neke zemlje garantuju slobodu izražavanja i u njima je ona zajamčeno ljudsko pravo s kojim se rodiš- u mnogim zemljama borba za rodnu ravnopravnost vodi se svaki dan i na svim frontovima. Uprkos naporima i napretku- sloboda rodnog izražavanja još uvijek je pod znakom pitanja i vezana je za isključivo za dominantne koncepte rodnih uloga. Svi oni koji izražavaju svoj rod i seksualnost na načine koji su drugačiji od onog koji se smatra prikladnim rodnim izražavanjem za muškarce i žene izloženi/e su očitoj diskriminaciji i zločinima iz mržnje širom svijeta.4Pomislili biste da je takvo nasilje bezazleno, naročito kada je začeto na internetu, ali predrasude prema ljudima koji krše rodne norme znače da zločini počinjeni protiv njih ostaju nekažnjeni.

Međunarodna povelja o građanskim i političkim pravima (ICCPR) ustanovila je pravo na slobodu izražavanja. Rodno izražavanje je vizualna i vanjska prezentacija svake osobe koja se očitava kroz odijevanje, odjevne ili tjelesne oznake, frizuru, ponašanje i jezik tijela. Seksualno izražavanje je više od erotskog užitka ili seksualnog čina. Svako ima pravo izražavati svoju seksualnost kroz komunikaciju, dodir, emocionalno izražavanje i ljubav. Seksualna prava uključuju mogućnost seksualnog izražavanja unutar, ali i izvan, ozakonjenih veza. Sva prava vezana za seksualno izražavanje trebalo bi da budu ažurna i na internetu.

Istraživanja online seksualnosti još uvijek su u ranoj razvojnoj fazi, ali podaci ukazuju na pozitivan uticaj mreže na sexualnu edukaciju. Granice se pomjeraju iako se rodni identitet još uvijek povezuje sa spolnim karakteristikama i vezuje za binarne opcije. Dječak na jednoj IP adresi okružit će se bookmark-sima koji će mu reći da može biti što poželi dok će na nekoj drugoj IP adresi neki drugi dječak zabilježiti stranice koje će ga ubijediti da dječak koji se druži sa djevojčicama i šminka se- ne može biti dio društva i da je takvo ponašanje neprihvatljivo i da se po svaku cijenu mora zaustaviti. Taj dječak će se susprezati od slobodnog seksualnog i/ili rodnog izražavanja na internetu i tražiti zatvorene online prostore umjesto korištenja punog kapaciteta mreže. Na koga će se obrušiti zid posljedica koje će lomiti njegovo psihičko i fizičko zdravlje? Rodna sloboda, pravo svake osobe da individualno izražava rod na način koji izabere, bilo kao ženski, androgini, muški ili bilo koji drugi između – treba biti poštovana i cijenjena kao dio različitosti ljudske obitelji. Sloboda izražavanja rodnog identiteta treba uključivati rodnu neodređenost i rodnu kontradikciju.[2]

Sloboda rodnog izražavanja ograničena je rodnim normama koje postoje u svakom društvu i sve nas ograničavaju. Varijacije rodnog izražavanja oštro se kažnjavaju na različitim razinama. Primjeri diskriminacije kojoj su ljudi izloženi obuhvaćaju raspon od toga da žene gube posao kada odbiju nositi šminku do toga da se dječaci ismijavaju kada nisu uključeni u sport. Doživljaj temeljen na rodnom identitetu i izražavanju može uključivati teška zlostavljanja: nezakonita hapšenja, izvansudske egzekucije, ubojstva, silovanja, torture i nestanak.

Internet je prostor kojim vlada vrlo malo zakona i teško mu je nametnuti zakone, ali se redovno proiciranjem stvarnih zakona i društvenih normi seksualno izražavanje na internetu guši.

Pornografija! Ta strašna riječ! Sve te osuđujuće, prljave stvari, prljave misli, sve to zabranjeno. Stoljećima se oko ovog pitanja lome (feministička) koplja. Da li zabraniti ili podržati pornografiju? Je li ona štetna ili je “samo posao”? Ko i šta smije da gleda?

Gledajući kroz teorije i historiju postoje dvije feminističke struje koje se različito odnose prema pornografiji. S jedne strane postoji anti-pornografski feminizam koji je predvođen radikalnim feministkinjama kao što su Andrea Dworkin, Cathrine MacKinnon i Robin Morgan. Njihova shvatanja su da je pornografija nasilna i opresivna kako prema ženama koje su dio industrije, tako i prema svima ostalima. Na drugoj strani je seks-pozitvni feminizam čije su predstavnice Susie Brights, Wendy McElroy i Nina Hartley. Za njih pornografija predstavlja oblik seksualnog oslobođenja žena i sredstvo osnaživanja.

Pored previranja među feministkinjama, suprotni stavovi, kada se govori o pornografiji, rašireni su i među ostakom populacije. Tako imamo onih koji su za zabranu, protiv zabrane, ali i onih koji se bave pitanjem da li je pornografija isključivo sadržaj za muškarce, ili i žene tu mogu pronaći nešto za sebe? Osim zadovoljavanja stereotipnih stajališta.

U studiji Marie Claire pod nazivom “Porn projekat”, tokom 2015. godine učestvovalo je više od 3.000 žena, od kojih je većina izjavila da gleda pornografske sadržaje. Studija je pokazala da su strejt žene uglavnom zainteresovane za lezbejsku pornografiju, kao i da žene više traže sadržaje koji uključuju sado-mazo i grupni seks, nego što to rade muškarci. Također, uvriježeno mišljenje da žene gledaju porno sadržaje zbog partnera je iskrivljeno i to je pokazala i statistika: 66% žena izjavilo je da sadržaje gledaju same i zbog sebe.5

Jedno od pitanja u ovom istraživanju, za žene koje gledaju porniće bilo je i “Da li se osjećate negativno dok gledate pornić?” 56% žena izjavilo je: “Napaljujuće je, ali sam zabrinuta kako ova industrija tertira žene i imam osjećaj da podstičem negativne stereotipe”.

Stav seks- pozitivnog aktivizma u regiji nije prihvaćen. Žene iz porno industrije se omalovažavaju, smatraju se otpadom društva i nerijetko se govori o tome kako je to zadnji posao koji bi neka žena trebala da radi uz pretpostavku da je to uopšte posao. Iako se seks- pozitivne feministkinje bore za prava žena iz porno industrije, kao što su zdravstvena zaštita i osiguranje- u Bosni i Hercegovini ima malo podataka o tome. U našoj zemlji se zanimanje vezano za porno industriju još uvijek preispituje sa “moralnih” stajališta društva. U medijima se često pojavljuju senzacionalistički naslovi kako su “procurile” nečije sex-snimke i nakon nekog vremena mediji aktualiziraju temu video uratka pričom o uništenoj karijeri neke (poznate) žene. Amaterski video sadržaj se prodaje i bez pristanka aktera ili se objavljuje iz osvete. Revenge-pornići su zapravo najzastupljeniji kada je riječ o istraživanju objava domaćih medija i tu ne kaskamo za ostatkom svijeta i uredno pratimo trendove. Ali, priča o toj vrsti nasilja zauzet će redove nekog drugog teksta.

U izvještavanju medija o porno- glumicama u BiH većinom ne nalazimo potkrijepljene izvore. Sagovornice u takvim intervjuima ne odaju svoj identitet, ali u svim člancima pronalazimo isti patern; pornić je bio svjetlo na kraju tunela i gluma u takvom filmu bila je spas za njen opstanak. Dobra zarada i obećanje da će se filmovi prikazivati na stranom tržištu, daleko od patrijarhalne sredine u kojoj živi obećanja su koje dobiju porno glumice iz regije. Rijetke su one koje se pohvale svojom karijerom.

Asja Bakić, aktivistkinja iz susjedne Hrvatske bavila se pitanjem seks-pozitivnog feminizma. Asja sa ljevičarskog i marksističkog stajališta vidi žene u pornografiji kao porno glumice koje rade svoj posao, a njen stav poprilično je nepopularan među ostalim feministkinjama u regiji.

„Naravno da u pornografiji postoje sadržaji koji su bezvrijedni i doista opasni, ali ne možemo ih se riješiti tako što ćemo ih zabraniti, nego na neki način trebamo prihvatiti žene koje pornografiju proizvode ili u njoj sudjeluju. Ne gledati na njih sa visine, dopustiti im da je na neki način iznutra promijene ili prilagode vlastitim potrebama. Ako pornografija postoji želimo da ženska prava, odnosno da prava porno gumica, prostitutki i svih vrsta seksualnih radnica budu zaštićena. I ne govorim tu samo na testiranje na spolne bolesti, nego o tome da se treba raditi sustavno protiv diksriminacije ljudi koji se bave takvim poslovima koji imaju vrlo negativan predznak“, govori ona.6

Seks-pozitivne feministkinje pornografiju smatraju važnom jer se kroz nju ženska i queer želja čine vidljivom. Stalno potenciranje zabrane pornografije i činjenica da nam se servira teza da pornografija pripada muškarcima loše se reflektuje na žene koje rade u pornografskoj industriji. U svakoj industriji postoji eksploatatorski način poslovanja, zapravo u cijelom sistemu kapitalizma je tako. Naravno da će uvijek nastajati upitni snimci i sadržaj koji ne treba pronaći svoje mjesto u porno- industriji.

POVEZANO

Feminizam, pornografija i sav taj taboo

Autorica: Erna Ključić (One World Platform)

Ovaj tekst je dio serije tekstova o Feminističkim principima interneta i finansiran je od strane APC (Association for Progressive Communication).

1 Encyclopedia Britannica;

2Angela Washko, Out Of The Kitchen, Onto Your Screen, Into The Ether: A Case For An Online Art and Feminism Social Movement.

3Ibid;