Aktuelne teme Globalne teme

Spolni odgoj – što možemo naučiti od Nizozemske?

Ulazeći u Nemo, amsterdamski znanstveni muzej, posjetitelji se susreću s uobičajenim izlošcima: uzavrelim octom, kinetičkim igrama, lančanim reakcijama, demonstracijama hidroenergije i eksperimentima s lećama, prizmama i zrcalima. Ali na katu, u galeriji Teen Facts, dijelu posvećenom isključivo pubertetu i seksu, nesluteći roditelji s djecommogli bi biti prisiljeni na brzu odluku – nastaviti ili se brzo prebaciti na drugi izložak?

Kao američki roditelj koji godinama posjećuje Nemo, primijetila sam da su nizozemske obitelji prilično ravnodušne kod stalnog postava Teen Facts. Ovdje posjetitelji_ce bilo koje dobi mogu pomoću lutki oponašati francuski poljubac. Mogu naučiti ponešto o hormonima, promjenama raspoloženja i prištevima. Mogu gledati u posudu bijele tekućine koja predstavlja sjeme proizvedeno kroz čitav životni vijek, a zatim pogledati crtani film u kojem dječak i djevojčica zajedno prolaze kroz pubertet.

Iza baršunaste zavjese za posjetitelje starije od dvanaest godina, nalazi se video o orgazmima (koji prikazuje samo lica), neobični kondomi i prikazi staromodnih metoda kontrole rađanja, te drvene lutke zalijepljenih zajedno u položaje iz Kama Sutre. Vodič za dobar seks, tiskan na nizozemskom i engleskom jeziku, savjetuje puno edukativne “solo igre” i iskrene partnerske komunikacije: “Recite ili pokažite partneru_ici što vam odgovara. Ne brinite ako izgubite kontrolu. Vaše zadovoljstvo je zadovoljstvo vašeg partnera_ice”.

U proteklih 30 godina američki spolni odgoj sve se više zalaže za apstinenciju, udaljujući se od učinkovitijih kurikuluma. Za to vrijeme, nizozemski seksualni odgoj – u učionicama, ali i u javnim prostorima kao što je Nemo – postao je postupno sveobuhvatniji, a Nizozemska danas po mnogim kriterijima prednjači u raznim segmentima reproduktivnog zdravlja . Nizozemski_e i američki_e tinejdžeri_ce u prosjeku stupaju u spolne odnose oko iste dobi – između 17 i 18 godina – ali s dramatično različitim rezultatima. Broj tinejdžerskih trudnoća u SAD-u se u posljednjih tridesetak godina smanjio, ali američke tinejdžerice još uvijek rađaju pet puta više od svojih nizozemskih vršnjakinja, koji u prosjeku imaju i manje pobačaja. U Sjedinjenim Državama, osobe mlađe od 25 godina svake godine čine polovicu svih novih slučajeva spolno prenosivih bolesti, dok mladi u Nizozemskoj čine 10 posto novih slučajeva u zemlji. Društveno, seks je također drugačiji. Seksualno aktivni mladi ljudi u Nizozemskoj imaju manji broj seksualnih partnera_ica, češće s partnerima_cama komuniciraju o svojim preferencijama, te prijavljuju višu razinu seksualnog zadovoljstva.

Prilikom istraživanja za svoju novu knjigu o spolnom odgoju, primijetila sam da nizozemski roditelji, zdravstveni_e radnici_e i odgojitelji_ce postižu ove javnozdravstvene uspjehe gotovo nevjerojatnom otvorenošću o odnosima i tijelima s djecom bilo koje dobi. Dijelom zbog malog broja tinejdžerskih trudnoća, Nizozemska se svrstava među zemlje s navišom rodnom ravnopravnosti u svijetu, odnosno na treće mjesto na Indeksu nejednakosti spolova UNDP-a. Istovremeno, SAD se nalazi ispod četrdesetig mjesta.

Istraživanja pokazuju da rani početak spolnog odgoja može spriječiti neželjene trudnoće, pa čak i spolno zlostavljanje. Za Sjedinjene Države, gdje je razgovor o ljudskoj seksualnosti, osobito s djecom, i dalje tabu, Nizozemska je koristan podsjetnik kako se sveobuhvatan spolni odgoj, kao i sloboda govora o seksu i tijelima, isplati.

U Nizozemskoj, mlađa se djeca u bazenčićima obično igraju gola. Roditelji mogu od liječnika_ca dobiti savjet kako biti podrška djeci koja žele istraživati vlastita tijela. Smjernice za američke roditelje navode da je masturbacija u djece “u redu, dokle god je privatna”, u nizozemski roditelji prihvaćaju da privatnost nije uvijek praktična u ranim fazama fizičkog otkrivanja (niti je svoj djeci razumljiv koncept). Mnogi nizozemski roditelji, pa čak i odgojitelji_ce, dopuštaju djeci da se zajedno “igraju liječnika” i sličnih igara, sve dok djeca slijede postavljena pravila: zajednički dogovor, izbjegavanje povreda i poštivanje granica. Američki pak stručnjaci obično tvrde da takvu igru ​​treba zaustaviti. Kako djeca odrastaju i ostvaruju prve romanse, umjesto zabrane seksa, uobičajeno je da nizozemski roditelji s djecom otvoreno komuniciraju, podržavajući donošenje odluka i spremnost.

Nizozemska ministrica obrazovanja od 2012. godine naložila je da svi_e učenici_e, počevši od osnovne škole, dobiju neki oblik spolnog odgoja koji uključuje lekcije o zdravlju, toleranciji i asertivnosti. Glavni ciljevi su spriječiti seksualno nasilje, kršenje granica i homofobno ponašanje te promicanje inkluzije. Novija istraživanja potvrđuju da su učenici_e koji_e prolaze sveobuhvatni spolni odgoj u školi – edukaciju o raznolikosti i inkluzivnosti uz predavanja iz biologije – manje skloni_e homofobnim ispadima i spremniji_e intervenirati kada njihove vršnjakinje ili LGBTQ osobe dožive vršnjačko zlostavljanje.

U nizozemskim školama koje koriste najpopularniji kurikulum spolnog odgoja, Kriebels in je buik (Leptirići u trbuhu), nastava počinje već za četverogodišnjake_inje, koji_e uče o razlikama između muških i ženskih tijela, o reprodukciji i otkrivanju vlastite seksualnosti i osobnih granica. Učenici_e trećeg razreda uče o ljubavi, uključujući i kako biti ljubazni prema svojim simpatijama. Prije srednje škole, djeca uče o raznolikosti, rodnom identitetu, odlučivanju kada stupiti u spolne odnose te o kontracepciji. Tijekom obrazovanja, učenici_e uče o zdravim odnosima i kako odbaciti rodne stereotipe. Uzgred, prihvaćanje rodnih stereotipa čimbenik je rizika za nepovoljne ishode u domeni reproduktivnog zdravlja.

Nijedna zemlja, dakako, nije imuna na seksualno nasilje, ali spolni je odgoj prva linija obrane. Prema izvještaju američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti iz 2016. godine, “sveobuhvatni programi spolnog odgoja smanjuju vjerojatnost spolno rizičnog ponašanja, čimbenik rizika za doživljavanje i počinjenje seksualnog nasilja”. Cilj je Kriebels in je buik i ostalih kurikuluma osnažiti zaštitne čimbenike kao što su empatija i obzirnost prema drugima.

Dok se u Nizozemskoj, i u drugim zemljama koje prednjače po pitanju rodne ravnopravnosti, zdravstvena pitanja poput kontrole rađanja i pristupa pobačaju smatraju privatnima, a ne javnima, u SAD-u, politika pristranosti može naškoditi programima spolnog odgoja. Na primjer, Program za prevenciju tinejdžerskih trudnoća, pokrenut u prvom mandatu predsjednika Obame, trebao je rezultirati masovnim smanjenjem broja tinejdžerskih trudnoća, a Trumpova ga je administracija preoblikovala u apstinencijski program, unatoč nebrojenim dokazima da su apstinencijski programi neučinkoviti za sprječavanje stupanja u spolne odnose i rezultiraju neinformiranošću i nepripremljenošću mladih ljudi za seks.

Sveobuhvatni spolni odgoj koji uključuje edukaciju iz biologije, ali i nove, egalitarnije ideje o rodu, moguće je, dakle, preuzeti od onih koji_e normaliziraju ljudsku seksualnost podučavanjem činjenica od najranije životne dobi – kod kuće, u školama, pa čak i u muzejima. S obzirom na politička previranja oko spolnog odgoja, roditeljima je lakše podučavati djecu kod kuće nego promijeniti kurikulum na nacionalnoj razini. Podučavanje najmlađih da su ljudska anatomija i reprodukcija normalne i svakodnevne, šalje najbolje poruke o našim tijelima, kako se o njima brinuti, kako ih poštivati i kako u njima uživati.

Posuđeno sa: Libela.org