Aktuelne teme Feministički internet Globalne teme

Feminizam i internet: pristup informacijama

Nakon što ostvarite konekciju i pristupite mreži, postanete online korisnik/ca- to ne znači da ćete uživati pravo na potpune informacije. U zemlji u kojoj se nalazite internet može biti ograničen i pristup nekim internet servisima može biti zabranjen. Ukoliko ste stanovnik/ca Kine vi ne možete pristupati Facebook-u niti možete imati naloge za Twitter i Instagram. Kineske vlasti ne dozvoljavaju korištenje najpopularnijih društvenih mreža kao i većinu Googleovih servisa. Naravno, postoje zamjenski servisi (WeChat) koji su strogo nadzirani, pa je stanovništvu dozvoljeno da komunicira, ali pod prismotrom. Nekim od svjetskih servisa moguće je pristupati, ali samo nominalno jer spor internet aplikaciju učini neupotrebljivom. Aplikacije koje su blokirane (većim dijelom) su nedostupne osim ako se ne koristi VPN[1] , ali Kina i to postepeno blokira. Feministkinje u Kini moraju biti krativne kada je u pitanju zaobilaženje cenzure i širenje informacija. Na ovogodišnji Međunarodni dan žena kineski ekvivalent Twittera- Sina Weibo, ugasio je Feminist Voices (女权之声), najznačajniji feministički profil u Kini koji objavljuje informacije vezane za ženska prava. Nekoliko sati kasnije zatvorena je i njihova aplikacija za privatne poruke WeChat.[2]

Pokret #MeToo, koji se u Kini pojavio nakon što je bivša studentica Luo Xixi na Weibu podijelila svoje iskustvo seksualnog uznemiravanja od strane profesora je cenzurisan. Priča se proširila, pokrenuvši raspravu o temi seksualnog zlostavljanja, a Weibo je ubrzo blokirao hashtag #MeToo. Kineskinje su ipak pronašle način kako zaobići cenzuru: počele su koristiti hashtag #RiceBunny zajedno s emojijima zdjele riže i zeca. Kada se izgovore naglas, “riža i zec” zvuče kao “mi tu”, što cenzori ne mogu detektirati.[3]

U korištenju blokade IP adresa prve su Turska i Saudijska Arabija, dok se u Kini ograničava pristup internetu za više od 800 miliona korisnika/ca. Zabrana dijeljenja i pristupanja informacijama obično je prisutna u zemljama s režimskom vlasti.

Feminističkim principima interneta, konkretno dijelom koji se odnosi na pristup informacijama, mi želimo postići da svi/e imaju jednak pristup informacijama. Želimo da sve žene i LGBTIQ osobe mogu da uživaju informacije koje ih se tiču i da ih nesmetano razmjenjuju ukoliko to žele.

Podržavamo i štitimo neograničeni pristup informacijama koje su relevantne za žene i queer osobe, a naročito informacije o spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, zadovoljstvu, bezbijednom abortusu, pristupu pravdi i LGBTIQ pitanjima. Ovo uključuje različitost po pitanju jezika, sposobnosti, interesa i konteksta.[4]

Pristup informacijama temeljno je pravo sadržano u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima i presudno za ostvarivanje temeljnih socioekonomskih i političkih prava. Više od 90 zemalja širom svijeta tvrdi da postoji zakonsko pravo na informacije, no u mnogim zemljama polovica stanovništva je ograničena i ne uživa to pravo. Poražavajuća činjenica je da i onda kada postoji i primjenjivo je, statistika pokazuje da pravo na informacije uživaju više muškarci nego žene.[5]

S pravim pristupom informacijama žene mogu iskoristiti priliku da unaprijede svoj i život svoje porodice te mogu dati doprinos zajednici. Konkretno, pristup informacijama:

  • Omogućuje ženama da donose učinkovitije odluke; o obrazovanju, proizvodnji usjeva, vlasništvu nad zemljištem i zdravstvenoj zaštiti;
  • Omogućuje ženama da razumiju i uživaju cijeli niz prava;
  • Pomaže ženama da u potpunosti sudjeluju u javnom životu;
  • Premošćuje rodne praznine i pomaže u preusmjeravanju moći u procesima donošenja odluka;
  • Može povezati žene s potrebnim sredstvima za postizanje ekonomskog osnaživanja.

Osim patrijarhata ukorijenjenog u sisteme nekih društava, a koji sprječavaju žene da budu informisane, često dolazi i do prekida međusobne komunikacije što unazađuje pokušaj organizovanja otpora žena.

Reporters Without Borders (Reporteri bez granica) objavili su godišnji izvještaj (2017. godine) povodom svjetskog dana borbe protiv cenzure. Izvještaj je objavljen pod nazivom „Cenzura i nadzor novinara: beskrupulozni posao“.[6] Podaci iz izvještaja pokazuju da je postala praksa da vlasti u pojedinim zemljama za vrijeme protesta isključe internet i tako ugase pristup informacijama. Prethodne godine nekoliko država je zatvorilo enkriptovane aplikacije kao što su Signal (Egipat) i WhatsApp (Brazil).

Naša zemlja zaostaje kada su u pitanju oblasti povezane sa tehnologijom i internetom. Nama se možda čini da danas svi u BiH imaju internet i naloge na društvenim mrežama, ali informatička pismenost našeg stanovništva nije na zavidnom nivou i ukupna stopa korištenja interneta iznosi 55%. Stanja koja pogađaju neke zemlje, a koja dolaze s naprednim tehnologijama nisu prisutna u našem društvu jer još uvijek zaostajemo kada je u pitanju tehnološki razvoj i ne možemo imati posljedice koje idu uz to.

Cenzura ima dva oblika i ona može biti preventivna i suspenzivna. Sadržaj u startu može biti zabranjen ili može biti uklonjen nakon objavljivanja. Cenzura je aktivna kada se žele sakriti (istinite) informacije i/ili postoji mogućnost da bi informacije mogle poljuljati državni poredak i javnu sigurnost.  U Bosni i Hercegovini oblast cenzure nije pravno regulisana, a to, između ostalog,  podrazumijeva da su u Bosni i Hercegovini dozvoljeni servisi svih društvenih mreža. Državna cenzura je u ovom trenutku teško ostvariva, ali se zato nameće pitanje autocenzure. Ne postoje podaci o zabrani korištenja Facebooka, Twittera ili nekog drugog popularnog servisa. Cenzura unutar samog servisa je svakako stvar poslovanja same korporacije. Facebook tako ne dozvoljava fotografije nagih subjekata i to je navedeno u politici njihovog djelovanja. Ako ste muškarac, korisnik Facebooka, vi možete objaviti fotografiju na kojoj ne nosite majicu, ali ženama je to zabranjeno i takav sadržaj se prijavljuje i uklanja. Žene ne smiju objavljivati fotografije na kojima ne nose odjeću koja prikriva grudi.

Feminističke organizacije, kao i udruženja koja se bave pravima LGBTIQ osoba u BiH za dijeljenje informacija većinom koriste vlastite platforme s kojih sadržaj preuzimaju lokalni i regionalni mediji te se na taj način distribuiraju informacije važne za zajednicu. Feministička zajednica nastoji osigurati informacije u interaktivnom formatu jer su informacije ključne za pomjeranje zajednice i utiču na ponašanje koje formira promjene. Protok i pristup informacija vezanih za ove zajednice je solidan. Internet je postao moćan saveznik i sa sobom nosi revolucionarne promjene u patrijarhalnim društvima.

Kada je riječ o Zakonu o slobodi pristupa informacijama u BiH (ZOSPIBiH), koji je 2000. godine usvojila, a potom u više navrata i dopunila Parlamentarna skupština BiH, on predstavlja mehanizam za ostvarenje veće transparentnosti i demokratske kontrole organa vlasti u Bosni i Hercegovini. Prema njemu, svako fizičko i pravno lice ima pravo pristupa informacijama koje su pod kontrolom javnog organa, a svaki javni organ ima odgovarajuću obavezu da objavi takve informacije.

U usvojenom zakonu, informacija se definira kao svaki materijal kojim se prenose činjenice, mišljenja, podaci ili bilo koji drugi sadržaj, uključujući svaku kopiju ili njen dio, bez obzira na oblik ili karakteristike, kao i na to kada je sačinjena i kako je klasificirana.[7]

Iako postoje indikatori o nadziranju komunikacije između stanovnika/ca Bosne i Hercegovine  ne postoje službeni dokumenti koji propagiraju cenzuru, a enkriptovane aplikacije za poruke su dozvoljene za korištenje. Praćenje poruka na popularnim platformama sigurnosne agencije BiH mogu ostvariti samo ukoliko vlasnici mreže to odobre.

Do sada je u našoj zemlji zabilježena opšta zabrana pristupa online stranicama za klađenje koju je donijela Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) 2013.godine.

U ovom trenutku većina stanovnika/ca naše zemlje vjeruje da ima objektivan pristup svim informacijama.

POVEZANO

Feminizam i internet: pristup internetu

Autorica: Erna Ključić (One World Platform)

Ovaj tekst je dio serije tekstova o Feminističkim principima interneta i finansiran je od strane APC (Association for Progressive Communication).

[1] VPN – virtualna privatna mreža, servis koji omogućava da se vaš uređaj konektuje na server neke druge zemlje i tako prikrije vašu IP adresu, odnosno lokaciju;

[2] 22.5.2018. sa: https://www.wired.com/story/china-feminism-emoji-censorship/ ;

[3] 22.5.2018. sa: https://www.wired.com/story/china-feminism-emoji-censorship/ ;

[4] 22.5.2018. sa: http://slides.com/hvale/feministiki-principi-na-internetu#/10 ;

[5] 22.5.2018. sa: https://rsf.org/en/reports/censorship-and-surveillance-journalists-unscrupulous-business ;

[6]22.5.2018. sa:  https://www.parlament.ba/Content/Read/236?title=PristupInformacijama