Aktuelne teme Liderke

Pet opakih žena za koje nikada nismo čule, a trebale smo

Povijest je puna žena koje nikada nisu dobile priznanje kakvo zaslužuju. Ove žene prilično dobro to pokazuju! Od piratkinje koja se borila za slobodu, do žene koja je vodila samurajsku vojsku, pa čak do brutalne borkinje u stilu ‘Igara prijestolja’, vrijeme je da proslavimo ono što su nam ostavile u naslijeđe neke od najopakijih žena u povijesti, piše Bust. 

  1. OPAKA TENKISTKINJA: MARIJA VASILJEVNA OKTJABRSKAJA

Kada je Marijin suprug poginuo boreći se u Drugom svjetskom ratu, učinila je ono što bi učinila svaka ucviljena udovica… Prodala je sve što ima, kupila tenk, nazvala ga “borbena drugarica” i namjerila ubiti što je više moguće nacista.

Standardno.

Marija je odrasla u siromaštvu na Krimu početkom 20. stoljeća. Bila je jedno od desetero djece i rijetko su imali dovoljno hrane. No, Marija nije dopustila da ju to uništi, već je svoje breme kanalizirala u ljubav prema politici i vojsci.

Udala se za Ilju Oktjabrskog, vojnog časnika i ljubav svog života. Premda nisu imali djece, imali su jedno drugo, i to je bilo sve što je Marija željela. Ipak, kada je Ilja bio pozvan u sovjetsku vojsku u Drugom svjetskom ratu, Marija ga je entuzijastično ispratila. Naposljetku, Rusiju je napala Njemačka i bili su potrebni hrabri vojnici poput Ilje.

I onda je Marija dobila poziv iz noćne more. Njen voljeni Ilja je poginuo.

Nakon Iljine smrti, Marija je pisala Staljinu:

“Moj suprug je ubijen u borbi braneći svoju zemlju. Želim se osvetiti fašističkoj gamadi za njegovu smrt i za smrt sovjetskih ljudi koje su mučili fašistički barbari. U tu svrhu, ulažem sav svoj novac, 50 000 rubalja u Nacionalnu banku kako bi izgradili tenk. Ljubazno molim da ga nazovete “Borbena drugarica” i pošaljete me na frontu  kao vozačicu dotičnog tenka.”

Staljin je pristao… jer, no, tko ne bi?!?

Marija je prošla višemjesečnu obuku za tenkistkinju (koja je trajala daleko dulje od muške obuke). Ubrzo je postalo jasno da Marija može voziti, pucati i ispaljivati granate bolje od ikog drugog. I poslali su ju na frontu.

Njezin prvi zadatak bio je pomoći blokirati njemačke trupe na ruti prema Moskvi. Vješto je upravljala tenkom po bojišnici, uništila nekoliko minobacača, mitraljesko gnijezdo i neprijateljske vojnike. I tada je bila pogođena! S pogođenom Borbenom drugaricom izvan akcije, Mariji je rečeno da ostane na licu mjesta i čeka pomoć…

No, očito, nije poslušala.

Umjesto toga, smireno je izašla iz svog tenka u sred ratne zone, popravila je tenk, vratila se unutra i krenula ponovno u napad.

Promovirana je u poručnicu, te se s Borbenom drugaricom nastavila opako boriti.

1944. godine, Borbena drugarica je ponovno stradala.

Kao i obično, Marija nije dopustila da je to spriječi u poslu. Izašla je iz tenka i krenula ga popravljati. No, onda je doletjela druga granata. Čak ni Marija nije ima šansu izbjeći pogodak i ranjavanje. Odvezli su je s bojišta u komi iz koje se nikada nije probudila.

No, Marija i Borbena drugarica dalje žive. Bila je odlikovana najvišim sovjetskim vojnim počastima. I danas je u Rusiji slave i pamte po njezinoj hrabrosti i junaštvu.

2.         SAMURAJKA: TOMOE GOZEN

Zaboravite na sve što znate o samurajima. Jer sabljama ćemo raznijet čvrste muške stereotipe.

Tomoe Gozen

Znate, dečki… postojale su samurajke, i bile su najopakije ikad! Od Srednjega vijeka nadalje, djevojke iz samurajskih obitelji mogle su se obučavati za onna-bugeisha, što se otprilike prevodi kao: RATNICE

Obučavane su za borbu (naravno), kao i u matematici i znanosti. To su bile izuzetno inteligentne žene koje su mogle biti i vojne strateginje i samostalno voditi grupu muškaraca u borbi rame uz rame.

Jedna od najopakijih je bila Tomoe Gozen. Znana i po hrabrosti i po ljepoti, Tomoe je bila ratnica iz 12. stoljeće s kojem se nije bilo pametno zezati.

Tomoe je imala neviđenu zbirku ratnih trofeja… što je u 12. stoljeću dolazilo u obliku dekapitiranih glava neprijatelja koje ste ubili.

Njeno je uzglavlje bilo puno glava mrtvih tipova (što je zasigurno bilo prijetnja noćnim posjetiteljima!).  Da ne kažemo kako je briljirala u dizajnu interijera!

Dakle, Tomoe se borila u ratu Gempei (velikom japanskom građanskom ratu), a njezine borbene vještine su bile toliko dobre da je unaprijeđena u komandantkinju jedne od armija, od vođe i generala – Lorda Kisoa no Yoshinaka.

Naravno, bila je na čelu i, naravno, pobijedili su. Tomoe je uvijek bila neustrašiva. Regularno je vodila vojske muškaraca u ratu, a jednom je čak vodila 300 samuraja u bitci protiv 6000 neprijateljskih vojnika. Bila je jedna od petero preživjelih.

Tomoina zadnja bitka bila je ludnica! Njezina strana je nedvojbeno pobijedila u ratu i trebalo je odlučiti tko će voditi Japan sada kada je sve gotovo.  Borba je bila izjednačena između njezinog vladara Lorda Kisoa i njegovog nećaka Minamota no Yoritomo. Naravno, glasanje bi bilo previše logično… pa su izveli svoje najjače vojnike.

Premda je Tomoe bila hrabra borkinja, ostatak snaga Lorda Kisoa nije se mogao nositi s Minamotom. Nakon kratkog vremena, preživjeli su bili samo Tomoe i još pet boraca. Lord Kiso je pozvao svoje ratnike da se povuku… Ali, Tomoe je htjela imati posljednju riječ.

Dakle, uvukla se u skupinu od 30 najjačih neprijateljskih vojnika i nekoliko minuta kasnije izašla s glavom najsnažnijeg.

Pretpostavit ćemo da je ta glava zauzela počasno mjesto na njenom aranžiranom uzglavlju.

3.         JEANNE DE CLISSON, LAVICA IZ BRETANJE

Kao prezrena žena, Jeanne je prošla put od prosječne srednjovjekovne plemkinje do ratnice. S neprijateljima se obračunavala brutalno i uskoro je postala najpoznatija francuska ratnica od koje su svi strepili… ozbiljno, ljudi, u pitanju je opaka brutala u stilu Igara prijestolja.

Jeanne je već dva puta bila udana prije nego što se udala za Olivera de Clissona 1330. No, ovaj brak je bio drugačiji, jer Jeanne i Oliver su se stvarno voljeli, što je u to doba bila rijetka pojava. Imali su nekoliko djece i živjeli su relativno lijepo, sve dok Oliver nije bio pozvan u rat… i sve se raspalo.

Jeanne de Clisson:

Francuzi i Englezi su ratovali za vojvodstvo Bretanju. Oliver je izabrao boriti se za Francusku pod vodstvom Charlesa de Bloisa. Sve je bilo dobro dok Olivera nisu zarobili Englezi… a Charles de Blois je optužio Olivera za izdaju.

Kada su Engleska i Francuska naposljetku proglasile primirje, Francuska je odlučila to proslaviti smaknućem Olivera.

Jeanne je (razumljivo) bila shrvana kada su njezinom suprugu odsjekli glavu. No, nije se htjela pomiriti s tim i glumiti udovicu-pokajnicu. Željela se osvetiti svima koji su dopustili Oliverovu smrt.

Prodala je sve kako bi kupila ratnu opremu i krenula uništiti francusko plemstvo, Charlesa de Bloisa pa čak i francuskog vladara – Kralja Filipa.

Prva joj meta je bio dom jednog od prijatelja Charlesa de Bloisa. Došla je do njegovog dvorca sa svojom djecom… i omanjom vojskom muškaraca.

No, što bi mogla učiniti jedna žena? Pustili su je unutra. Do jutra su skoro svi u dvorcu bili masakrirani i sve pokradeno, ostavili su tek nekolicinu preživjelih da svjedoče o onomu što su vidjeli.

Jeanne je s djecom pobjegla preko kanala, u nadi da će Engleska financirati njenu osvetu. Želja joj se ostvarila: dobila je tri ratna broda koje je ofarbala u crno i razvila crvena jedra. Tada je, u društvu pirata, odmetnika i sljedbenika zaplovila kanalom, napadajući svaki brod s francuskom zastavom.

Jeanne je na moru ratovala protiv Francuske trinaest godina. Pričalo se, ako je francusko plemstvo bilo na brodu, Jeanne bi izvukla sjekiru i sama im odsijecala glave; baš kao što su oni učinili njenom voljenom suprugu.

No, kao što je iznenada započela svoju osvetu, tako je i prestala.

Preselila se u Englesku. gdje joj je darovana zemlja i sjeme za njezino temeljito čišćenje kanala od francuskog neprijatelja. Opet se udala i (začudo) se vratila u Francusku… gdje je u miru provela ostatak života.

4.         BUNTOVNA PIONIRKA: SOPHIE MORIGENAU

S jednim okom, blještećim zelenim naočalama i stavom “neću trpjeti nikakva sranja”, Sophie Morigenau je poput oluje osvojila svijet prvih doseljenika i redefinirala što znači biti žena. Odbila je zasnovati dom i dopustiti nekom muškarcu da joj otme njezine avanture. Umjesto toga, prekršila je pravila i uputila se zavladati svijetom u kojem dominiraju muškarci.

Odrasla je na kanadskoj granici, bila je hrabra, borbena i spremna dati sve od sebe; u osnovi, bila je stvorena za lude pustolovine. Nažalost, to se nije očekivalo od pristojne djevojke. Njezini roditelji su pokušali sve kako bi ju “civilizirali”. Dali su joj fino katoličko obrazovanje i učili ju kućanskim vještinama.

Sa 16 godina, udala se za tipa koji je bio deset godina stariji. Bio je dovoljno dobar, no bračni život jednostavno nije bio za Sophie.

Pa je ostavila muža, vratila svoje djevojačko prezime i upustila se u biznis – trgovinu zlatom. Normalno.

A najbolji način da to učini bio je onaj koji bi izabrao svaki poduzetnik sa smislom za biznis: pronaći i prisvojiti komad dobre zemlje. Osim što žene to nisu mogle učiniti.

… no, Sophie ipak je.

Na komadu zemlje je gotovo potpuno svojeručno sagradila sebi dom i mjesto za trgovanje. Sophie se počela družiti s muškarcima – očito bez obaveza; naposljetku, nije sve to napravila kako bi opet bila udana žena.

Zajednica je opisivala njezine “dečke” kao “muževe”… muževe koji su se pokoravali svemu što bi rekla Sophie, pa tako i odlazili kada bi joj dosadili.

Naravno, bilo je “muževa” kojima nije baš odgovarala Sophina nezavisnost. Jedan od njih, koji ju je emocionalno zlostavljao, misteriozno se utopio. A “muž” br. 12 je završio upucan nakon što joj se nije maknuo s puta do “muža” br. 13.

Srećom, Sophie nisu bili potrebni muškarci da bi se zabavljala. Kao prava pionirka, imala je obilje avantura. U jednoj takvoj pustolovini izgubila je oko, i tako je nastao njezin zaštitni znak – žarko-zelene naočale. Također, bila je ozlijeđena u jednom dramatičnom sudaru konja i vagoneta, ostala je ležati na zemlji s iskočenim rebrom.

Što je Sophie učinila? Naravno, sama si je amputirala rebro!

Odnijela je to rebro kući i tamo ga objesila na zid, ukrašeno lijepom ružičastom vrpcom (da su barem Sophie i Tomoe Gozen živjele u isto vrijeme! Zajedno bi osvojile svijet dizajna interijera).

Unatoč amaterskoj samo-kirurgiji, Sophie je dugo živjela, nastavivši razvijati svoj biznis i živeći punim plućima do duboke starosti.

5.         PIRATSKA KRALJICA: GRACE O’MALLEY

Poznata kao irska kraljica pirata, Grace O’Malley je bila žena s kojom se nisi mogao zezati. Od malene nevine djevojčice postala je kraljicom pomorskih ratnika, boreći se za prava svojih ljudi i prkoseći kraljici Elizabeti I.

Njezin otac bio je irski starješina, zarađivao je na brodovima koji su za veliki novac prevozili vodu i koji su bili pod njegovom kontrolom, te plovio rutom prema i iz egzotičnih zemalja (no… Španjolska).

Nažalost, tata O’Malley nije bio lud za tim da mu se kći priključi na morskim avanturama. Priča se da su joj roditelji slagali i rekli da zato što je djevojčica i ima predugačku kosu ne može ploviti.

No, to nije zaustavilo Grace.

Zgrabila je nož, odsjekla svoje uvojke i popela se na očev brod – spremna za Piratstvo 101!

Ispostavilo se da je Grace prirodni vođa, a nakon smrti oca, ona je bila ta koja je preuzela obiteljski biznis, a ne njezina braća.

To je značilo da je posjedovala dobar komad Irske, imala vlastito bogatstvo i bila kraljica. Super!

No očito, Grace se nije zadovoljila samo tim. S 15 godina, udala se za poznatog ratnog junaka koji je pripadao obitelji O’Flaherty i stoga je posjedovao još veći komad Irske, a da ne spominjemo gomilu love.

Grace i njezin suprug imali su troje djece, prije nego što je bio ubijen iz zasjede od rivalskog klana.

Naravno, Grace se nije pretvorila u ucviljenu udovicu. Preuzela je kontrolu nad njegovom flotom i našla si novog ljubavnika.

Do svojih ranih dvadesetih, Grace je imala veliki dio Irske, gomilu brodova i još više sljedbenika.

Udala se još jednom, ovoga puta za tipa koji se zvao Iron Richard i iz političkih razloga (*khm khm*, bio je jako jako jako bogat *khm khm*).

Grace je njihovo dijete rodila na palubi jednog od svojih brodova. Gotovo odmah nakon poroda, brod je bio napadnut. Naravno, Grace je povela u napad, pucajući po neprijatelju umotana u dekicu.

Nažalost, situacija kod kuće nije bila tako uzbudljiva. Gracin novi muž bio je totalni dosadnjaković. Nakon godinu dana braka, kada se Iron Richard vratio kući u njihov dvorac, sve je bilo zaključano. Grace je izašla na prozor i poviknula prema njemu: “‘Voljno’ si, Richard Burke!”

Eto, samo tako. Brak gotov.

Sljedeći veliki izazov došao je iz Engleske. Kraljica Elizabeta I. odlučila je zavladati irskim klanovima.

Elizabeta se koristila podmićivanjem i silom kako bi oduzela moć irskim vodećim starješinama, prinčevima i princezama.

No, Grace je uspjela još više osnažiti svoje carstvo.

Barem dok joj Elizabetin guverner u Irskoj nije skresao zaradu, napao njezin dom i oteo dva sina i polubrata kao taoce.

Naravno, Grace nije pokleknula, već je otplovila u Englesku kako bi zahtijevala od Elizabete da joj vrati obitelj i u osnovi da odjebe.

Sastale su se u palači Greenwich, Grace se odbila nakloniti Elizabeti. Na kraju krajeva… obje su bile kraljice.

Također, odbila je predati svoj bodež i žestoko je ispuhala nos u fini svileni ženski rupčić, pa ga je ležerno bacila u najbliži kamin ignorirajući zgroženu kraljičinu pratnju.

Nakon toga je pregovarala s Elizabetom na tečnom latinskom jeziku. Odlučeno je da Elizabetin guverner ode iz Irske i da se oslobodi Gracina obitelj. Zauzvrat, Grace je morala obećati da se neće pridružiti irskim pobunjenicima – Grace se s tim složila i vratila se u Irsku… gdje se pridružila irskim pobunjenicima i nastavila živjeti do duboke starosti.
_______________________________
Gdje se možete dodatno informirati?

Judith Cook: Grace O’Malley: Pirate Queen, The Life of Grace O’Malley.

No, čudno… ne postoje knjige o drugima (ukoliko čitate na francuskom postoje tekstovi o Jeanne De Clisson).

Međutim, Tomoe, Marija i Jeanne su uvrštene (zajedno s mnogim drugim fantastičnim ženama!) u: Jason Porath: Rejected Princesses: Tales of History’s Boldest Heroines, Hellions, and Heretics.

Posuđeno sa: Libela.org