Prijavi nasilje

Prijavljeni slučajevi nasilja

Uništavanje reputacije

Samohrana sam i trenutno nezaposlena majka troje djece. Dvoje maloljetne djece koji pohađaju osnovnu školu, živi samnom. Život je i do sada bio dovoljno težak, a djeca su često bila podvrgnuta maltretiranju u školi. Pogotovo moj sin. Kao da to nije bilo dovoljno, moj sin je na facebook-u dobio zahtjev za prijateljstvo sa lažnog profila pod mojim imenom i prezimenom. Moje fotografije sa moj pravog profila bile su preuzete i postavljene na lažni profil. Na lažnom profilu sam obilježena kao striptizeta i kurva. Broj “prijatelja” na tom profilu se povećavao. Moj sin sada dobiva pored uvrijedljivih poruka od svojih vršnjaka iz škole i prijeteće poruke. Odlučila sam da uradim nešto po ovom pitanju. Obzirom da je sve ukazivalo na to da je lažni profil napravio neko od učenika iz škole, prvo sam otišla da razgovaram sa direktorom škole. Nisam naišla na razumijevanje. Uputila sam se prema najbližoj policijskoj stanici. Pokušala sam im objasniti moj problem, a oni su me odmah poslali u Kantonalno Ministarstvo Unutrašnjih Poslova. U Kantonalnom MUP-u su telefonski pozvali Federalni MUP i rekli mi da trebam ići kod njih. Narednog dana otišla sam u Federalni MUP skupa sa djecom. Oni su me saslušali. Ispričala sam cijelu priču od početka do kraja. Na licu mjesta su pogledali lažni profil sa facebook profila mog sina. Inspektori nisu radili zabilješke samo su slušali. Na kraju mi je rekao “Žao mi je, ali naše ruke su svezane”. Obećali su ipak da će me pozvati kroz par dana. U međuvremenu sam se ja pokušala obratiti SIPA-i i tužiteljstvu, međutim nisam ni tu našla neku pomoć za ovu situaciju. Poziv MUP-a sam čekala i na kraju sam ih sama nazvala. Njihov odgovor je bio: “Ne možemo učiniti ništa, jer u ovom slučaju nema obilježja krivičnog djela prema prema Krivičnom Zakonu”. Nikada se nisam osjećala tako nemoćno. Pritisak na djecu u školi, pritisak na mene od pogleda i okoline bio je preveliki. Odlučila sam se obratiti medijima kako bih skrenula pažnju na moju situaciju i pokušala objasniti o čemu se radi. Nakon objavljivanja članka na portalima, priča se proširila i porasli su zahtjevi za prijateljstvo. Ne samo na lažnom profilu, već dobivam poruke i zahtjeve na moj lični, pravi profil. Sigurna sam da nisam jedina kojoj se ovakve stvari dešavaju na internetu. Ko je nadležan u BiH za ovakve i slične slučajeve nasilja na internetu?

Mjesto:
Kanton Sarajevo

Prijete mi putem SMS poruka

Mom dečku i meni puna 2 mjeseca je prijetio moj bivši dečko. Pokušali smo se obratiti telekomu, ali su nam rekli da ne mogu učiniti mnogo, ustvari ništa, obzirom da on često mijenja broj telefona. SIM kartice je moguće kupiti bilo gdje bez ikakve registracije ličnih podataka, što je veliko olakšanje za bilo kojeg prestupnika. Otišli smo i na policiju sa svim porukama kao dokazima prijetnji koje nam je upućivao. Rečeno nam je da su napravili zapisnik i da će pratiti slučaj. Prijetnje su se nastavile i iz dana u dan bile sve češće i veće. Niko nije reagovao dok moj sadašnji dečko nije napadnut i pretučen od strane bivšeg dečka. Tek tada je on priveden. Da li je moguće da niko nije mogao shvatit ozbiljno prijetnje koje su dolazile puna 2 mjeseca. Da li je pravilo u našoj državi da zaštite nema dok neko fizički ne strada? A i tada kakva je kazna?

Mjesto:
Banja Luka

Kaže da mu pripadam zauvijek

Moja priča je trajala skoro cijele 4 godine. Još uvijek strepim da nije gotova. Živim u malom mjestu gdje svi znaju sve o svakome. Sve je počelo na koncertu gdje sam nastupala. Tada još nepoznati mladić fotografisao me je bez mog znanja i dopuštenja. Kako je moje ime bilo na programu, pronašao me je na facebook-u. Ispočetka mi je prijala njegova pažnja i riječi koje mi je upučivao. Dobivala sa svijeće i bombonjere na adresu fakulteta. Već se o tome pričalo. Proudila se želja da ga upoznam. Nekoliko puta sam to predlagala, ali bi on svaki put izbjegavao naše upoznavanje. Bilo mi je čudno. Konačno, odlučila sam prekinuti našu komunikaciju i o tome sam ga obavijestila. Od tada se on jako promijenio, baš kao i moj život. Moje fotografije na videu koji je on pripremio bile su postavljene na You Tube-u skupa sa mojim imenom. Govorio je koliko me voli i da ću zauvijek biti njegova. Pisao mi je konstantno na facebook, slao SMS poruke i zvao. Otišla sam u lokalnu policijsku stanicu i objasnila situaciju. Rekli su mi: “Ma to je samo ljubav”. Najviše od svega plašila me njegova priča u kojoj mi je objašnjavao detaljno šta će se dogoditi ukoliko moji roditelji saznaju za ovu situaciju. Zabraniti će mi izlazak, oduzeti telefon i nadgledati svakog trenutka. Upravo to se i dogodilo. Čak i kada sam mijenjala brojeve telefona, on bi novi broj uvijek saznao na neki način. Plašila sam se i željela sam samo da prestane. Svaki put kada bi telefon zazvonio plašila sam se da je on. Pozvala sam i telekom operatera i objasnila situaciju. Rekli su mi da oni ne mogu blokirati njegov broj, jer me ne zove više od 3 puta u 24 sata. Nikada se nisam osjećala tako bespomoćno. Poželjela sam da mu nanesem bol, kako bih sebe oslobodila. Dosta vremena je trebalo mojoj porodici da mi počnu vjerovati i biti na mojoj strani. Tada sam osjetila olakšanje, ali strah je još uvijek bio prisutan. Svaki put kada bih izašla van, očekivala sam da će se pojaviti odnekud. Često je postavljao slike moje kuće, dajući mi valjda doznanja da zna gdje živim. Srećom, upoznala sam novog dečka, mog sadašnjeg momka. Objasnila sam mu cijelu situaciju iskreno i on je shvatio. Bio mi je podrška. Čak i kada sam na facebook-u promijenila svoje prezime, 7 dana prije udaje, kontaktirao me je putem privatne poruke i pitao me da li sam se to udala. Još uvijek me je virtuelno pratio. Iako već neko vrijeme ne dobivam pozive niti poruke od njega, podsvjesno je strah još uvijek prisutan.Svaki zvuk telefona podsjeća. Ovom nasilje koje sam proživjela niko nije mogao stati u kraj. Morala sam se sama izboriti s tim, jer u našoj zemlji jednostavno ne postoji sistem. Ko je odgovoran?

Mjesto:
Bosansko-podrinjski kanton