Aktuelne teme Feminizam i ...

Bajka s nešto drugačijim zapletom; dvije žene, bijeg, brod i sretan završetak

Elena je živjela u malom gradiću, 250 kilometara od Moskve. Završila je studije, imala je posao, ali porodica je htjela da pronađe dečka i oformi tradicionalnu porodicu. Da bude “prava žena”, takoreći.  Nije uradila ništa od toga.

Elena je mlada Ruskinja iz Ivanova, malog grada nedaleko od Moskve. Gradić je poznat još i kao “grad nevjesta”, zbog nekada razvijene tekstilne industrije u kojoj su većinom radile žene. Pa, ipak, ova nevjesta svoju sudbinu nije prepustila starosjediocima koji su od propale tekstilne industrije naslijedili samo patrijarhalne vrijednosti.

Pokušaj da zadovolji porodicu i pronađe si dečka, neslavno je završio kada je Elena počela da se dopisuje sa Kanađankom Meg. Chatanje pred spavanje bio je Elenin bijeg u neki imaginarni, virtualni svijet za koji nije mislila da će joj preokrenuti stvarni život. Meg je postala njena najbolja prijateljica, uzor i neko kome je najviše vjerovala.

“Meg može sve; ona je muzičarka, svira klavir, upravlja avionima, vozi brodove… Meni je ona bila ta nevjerovatna žena, jednostavno me opčinila stvarima koje može učiniti, i naravno, zapravo sam se instantno zaljubila u nju.” izjavila je Elena.

Kako se dopisivanje s Meg nastavilo, Elena je počela “skretati” od života kojeg je imala u Ivanovu. Na površini, njen život je bio uobičajen, posao, porodica, njen dečko, ali u kući, iza kompjuterskog display-a, Meg je Eleni davala snagu da se suprostavi roditeljima i napusti život kakav je vodila.

Nakon šest mjeseci dopisivanje Elena i Meg su se prvi puta upoznale na Boryspil aeodromu u Kijevu. Elena je roditeljima rekla da ide na operu s prijateljicom Kanađankom, ali je potajno spakovala svoje osnovne stvari i uputila se na aeodrom.

“Ugledala sam ju kako stoji usred mnoštva ljudi. Ne znam kako objasniti ono što sam osjetila tada, ali mislim da sam bila toliko uzbuđena, da nisam mogla razumjeti što se događa oko mene.”- izjavila je Elena.

Ni deset godina nakon tog susreta, Elena se ne može suzdržati od suza kada se prisjeti tog momenta.

Elena i Meg bile su još uvijek u Kijevu kada su ljudi iz Eleninog života u Ivanovu počeli da je traže, njeni roditelji, njen dečko. Elena se opirala, ali je pristala da se nađe još jednom s majkom u Kijevu prije nego li ode dalje. Ali, Elena se nije nadala da će njena majka povesti njenog oca…

“Napali su nas.  Zgrabili su me za ruke i odveli su me u obližnji MsDonald’s restoran. Moj otac je na sto bacio tri karte i rekao ‘Vraćaš se s nama u Ivanovo.’ To je bio njihov ultimatum, a ujedno i prvi put u životu da sam im se suprotstavila.”

Cijeli susret je prerastao u okršaj, te je intervenisala ukrajinska policija. Na opšte iznenađenje svih, ukrajinska policija je stala na Eleninu stranu i njeni roditelji su se poraženi vratili u Rusiju.

Kada su njeni roditelji otišli, Elena je shvatila da je i njen pasoš nestao. Njena majka ga je odnijela sa sobom. Ipak, Meg nije odustala. Iako je bila bez pasoša, u stranoj zemlji, povratak kući nije bio opcija.

Zahvaljujući kolegici s posla, Elena je uspjela dobiti svoj pasoš nazad.

Elena i Meg zajedno su pobjegle u Tursku, gdje je Meg podigla hipoteku na svoju kuću u Kanadi, kako bi mogla kupiti brod i platiti im kurs plovidbe. Dva mjeseca kasnije, par se nalazio na otvorenom moru. Prešle su Mediteransko more, preživjele uragan na Atlantiku, a zatim su plovile bez stajanja sve dok nisu došle do Kanade.

Elena, negdje na Pacifiku

Elena, negdje na Pacifiku

Meg je pomno planirala cijeli put, potrebne zalihe vode i hrane. Pripremala se na najgore- da nam neće dopustiti prolaz kroz Panamski kanal jer Rusima nije dozvljen ulazak u mnoge zemlje bez dozvole.

Panamska vrata, ulaz na Pacifik

Panamska vrata, ulaz na Pacifik

“Kad smo došle bilo je 2 ujutro, jednostavno smo parkirale brod u jahtaškom klubu u kojemu nije bilo nikoga,” kazala je Elena. “I to je bila cijela ironija ove priče. Prešle smo toliki put zbog ljubavi, ali tamo nije bilo nikoga da nas dočeka. Bilo je prilično tiho. Nismo zapravo ništa trebale, samo smo željele spavati, odmoriti se i započeti živjeti svoje živote.”

Par je u Kanadu dospio u aprilu 2007. godine, a od tada su Elena i Meg okean učinile svojim domom. Danas žive na istom brodu koji su kupile u Turskoj, a zbog troškova njihovog putovanja, Meg je prodala svoju kuću u Victoriji. Elena je u međuvremenu napisala knjigu ‘Talking to the Moon’ (Razgovarajući s Mjesecom) u kojoj je opisala njihovu ljubavnu priču i svoj bijeg iz Rusije. Od tada je odlučna u namjeri da ispriča svoju priču što većem broju ljudi, u želji da motiviše ostale žene da promijene svoje živote, na način na koji je Meg motivisala nju.

“Ona plovi sa mnom, zajedno putujemo svijetom, vidite što se dogodilo..Kako neko može objasniti život u par riječi? Dajte da je pogledam, ne znam, ona je nevjerojatna osoba. Dok god sam s njom, sretna sam.” zaključila je Elena.

Pripremila: Erna K.

Izvor: Prospektmag.com