Feminizmi

Priče lezbijki iz nacističkih koncentracijskih logora

Nacisti su ih nazivali asocijalnima, kriminalnima i ludima, ali lezbijke zarobljene tijekom holokausta u Ravensbrücku, ženskom koncentracijskom logoru, nisu bile ništa od toga. S obzirom da je lezbijstvo ostalo tabu tema i u post-nacističkoj eri, njihove su priče bile desetljećima zanemarene, ali danas, njima u čast, feministkinje i lezbijke nastoje to promijeniti.

Teško je danas znati koliko je točno lezbijka osuđeno i ubijeno zbog njihove seksualnosti ili koliko je lezbijka uopće bilo u kampovima. Ovo su neke od priča žena koje su bile proganjane u Trećem Reichu. Sve one prošle su kroz Ravensbrück, koji se nalazio 90 kilometara sjeverno od Berlina, a neke su tamo i skončale svoje živote.

Henny Schermann

Henny Schermann rođena je 19. veljače 1912. godine u Frankfurtu. U vremenu kada je uhićena radila je kao prodavačica cipela. Njezino pravo ime bilo je Jenny Sara Schermann, ali je preferirala da je zovu Henny. Istraživači pretpostavljaju da je bila uhićena tijekom racije u lezbijskom baru, a to podupiru i službeni dokumenti u kojima stoji da je bila “pohotna lezbijka koja se kretala samo u takvim barovima”. Službena nacistička papirologija tvrdila je da nije bila u vezi, iako je moguće da se u istoj ionako ne bi priznala veza sa ženom. U dokumentu također stoji da je bila “Židovka bez države” jer su svi Židovi bili ogoljeni njihovih njemačkih identiteta.

Deportirana je u Ravensbrück 1940. godine, a 1942. odabrao ju je jedan od nacističkih doktora smrti, Friedrich Mennecke. On je, uz ostale doktore, kontrolirao selekciju ljudi osuđenih kao “nedostojnih života”. Žrtve su slali u plinske komore, a Mennecke je također provodio i “eutanaziju” djece s poteškoćama u razvoju.

Henny Schermann poslana je u plinsku komoru 30. svibnja 1942. godine.

Elli Smula

Elli Smula rođena je 1914. godine i radila je u tramvajskom prometu u Berlinu. Prijavio ju je njezin poslodavac, Berlinski javni prijevoz, i uhićena je 12. rujna 1940. , a ispitivao ju je Gestapo. Optužili su je za seks s kolegicama s posla i nepojavljivanje na poslu sljedeći dan. U Ravensbrück je deportirana 30. studenog 1940., a u službenoj dokumentaciji kao razlog za uhićenje stoji da je bila “politička” zatvorenica, a uz to je dodano i “lezbijka”. Malo se zna o vremenu koje je provela u logoru, ali nakon rata njezina je majka napisala da je umrla “prilično iznenadno” 8. srpnja 1943. godine.

Ince Scheuer

Ince Scheuer rođena je 1924., a 1943. regrutirana je u vojsku kao pomorska pomoćnica. Otpuštena je zbog veze s kolegicom, a u ožujku 1944. zdravstveni ured u Angermündeu poslao ju je u psihijatrijsku bolnicu Brandenburg-Görden te naložili osoblju bolnice da procijene je li njezina “tendencija prema istome spolu” razlog za slanje u takozvani ženski kamp za “zaštitu mladih ” u Ravensbrücku.

Puštena je nakon šest tjedana i preživjela je rat.

Mary Pünjer

Mary Pünjer rođena je kao Mary Kümmermann 1904. godine. Radila je u obiteljskom obrtu za žensku odjeću u Wandsbeku, četvrti u Hamburgu. Uhićena je 24. srpnja 1940., vjerojatno tijekom racije u lezbijskom baru. Provela je gotovo tri mjeseca u policijskoj ćeliji u Fuhlsbüttelu, konclogoru na rubu Hamburga iz kojeg su ljude obično slali u druge logore. U Ravensbrück je odvedena 12. listopada 1940., a službenim dokumentima stoji da je uhićena zbog “političkih” razlika i jer je “lezbijka”.

Godine 1941. nacisti su odlučili pogubiti teško oboljele zatvorenike u logoru koji su bili nesposobni za rad. Nazivali su ih ljudskim balastom (utegom, mrtvim teretom op.a.) Žene u Ravensbrücku koje su pripadale ovoj kategoriji poslane su u logor u Bernburgu, navodnoj bolnici u kojoj su nacisti “eutanazirali” bolesne i hendikepirane ljude.

Pünjer je ubijena plinom na odjelu za ubijanje u Domu za njegu i oporavak u Bernburgu, vjerojatno u proljeće 1942.

Marie Glawitsch

Marie Glawitsch rođena je 1920. godine u Grazu. U rujnu 1939. osuđena je na šest mjeseci zatvora zbog krađe i kršenja 129. odredbe Austrijskog kaznenog koda. Odredba 129. bila je dio Austrijskog pravnog koda koja je kažnjavala istospolno ponašanje, odnosno, kako je opisano zakonom, bludničenje s osobom istog spola. Uslijedila je i presuda za krađu.

U dobi od 22 godine, 31. listopada 1942., poslana je u Ravensbrück i obilježena kao karijerna kriminalka. Preživjela je kamp i umrla 1966., u dobi od 46 godina.

Rosa Jochmann

Rosa Jochmann rođena je 1901. u glavnom austrijskom gradu, Beču. Njezina majka, pralja imena Josephine, umrla je kada je Rosa imala 14 godina. Njezin otac, ljevač željeza, umro je 1920. Iste te godine Rosa je postala glasnogovornica sindikata tvornice koja je izrađivala staklene poklopce za plinske lampe. Napredovala je do sindikalnog pokreta i priključila se Socijaldemokratskoj radničkoj partiji (SDLP). Ranih 1930-ih Jochmann je bila starija članica SDLP-a, a njena ju je politika postavila u rivalstvo s nacistima.

Rosa Jochmann

                                                                                   Rosa Jochmann

Kada je nacistička Njemačka Anschlussom anektirala Austriju 1938. godine, odbijala je pobjeći. Do ljeta 1939., kada je izbio rat, već je nekoliko puta bila uhićivana, a 22. kolovoza 1939. uhićena je opet. Provela je nekoliko mjeseci u Gestapovu zatvoru prije nego li su je poslali u Ravensbrück u ožujku 1940. Čak ni tamo nije prestala zauzimati se za tuđa prava i postala je medijatorica između zatvorenica i osoblja u logoru. Riskirala je sve oštriji tretman, ali je preživjela.

Nakon što su sovjetske trupe oslobodile logor 1945. godine, Jochmann je ostala i brinula o oboljelima. Kasnije je imenovana počasnom građankom Beča. Kada je 1994. umrla od srčanog napada, dodijeljeno joj je počasno grobno mjesto u gradu. Tijekom njezinog života njena je seksualnost ostala tajnom, ali 2005. godine na izložbi o njenom životu i progonu gejeva i lezbijki identificirana je kao lezbijka.

Počast lezbijkama Ravensbrücka

Još od 1980-ih lezbijske grupacije i feminističke povjesničarke posvećene su istraživanju i obilježavanju događaja koje su snašle lezbijke i biseksualne žene u Ravensbrücku. Posljednje tri godine, grupa feministkinja i lezbijki iz Njemačke i Austrije prednjače u tom pokretu. Organizirale su debate o nacističkim progonima lezbijki i istraživale ove priče. Na 70. godišnjicu oslobođenja ženskog konclogora u Ravensbrücku prošle godine, položile su memorijalni kamen za lezbijke progonjene i ubijene tamo. Sada nastoje dobiti i memorijalnu kuglu – trajni podsjetnik na nacističko proganjanje lezbijki i dio povijesti koji je desetljećima bio sakriven, ali i spomenik svim onim ženama čije su tragične priče izgubljene u vremenu.

Više o gej žrtvama Holokausta

Saznajte više o nacističkim progonima lezbijki i biseksualnih žena na ovom linku, a o sudbinama gej muškaraca tijekom nacističkog režima ovdje, kao i o progonima gej muškaraca koji su se nastavili i u post-nacističkoj Njemačkoj ovdje.

Tekst u potpunosti preuzet sa: Libela.org