Web We Want

Internetska anonimnost je nešto čemu ćemo morati odgajati našu djecu

Internet je ušao u moj život prvih godina 21. stoljeća. Na kompjuteru sam praktično odrastao, budući da nam je komšija u ratu ostavio stari „Commodore 64“, a kasnije će u kuću doći i Pentium I. Konekcija stiže nešto kasnije, preko dial-upa, na kojoj ste morali čekati uspostavu veze par minuta zbog premalih kapaciteta naše mreže u to vrijeme. mIRC je bio prvi prostor direktnog susreta na internetu, gdje je običaj bio govoriti da imaš više godina nego što zaista imaš i slično.
Kako su godine prolazile, internet je zavladao našom generacijom. Bila je 2004. ili 2005., svi su bili na mIRC-u, a MSN Messenger je polako preuzimao prostor. Već je postajalo normalno da se ljudi upoznaju uživo nakon što su komunicirali putem neta, premda su i dalje ‘romantične’ priče o parovima koji su se našli na mIRC-u bile interesantne lokalnim medijima.
Počeo sam koristiti forume, gdje mi je anonimnost omogućavala da razmatram vlastite poglede na svijet, ulazim u rasprave sa ljudima koji su bili različitih godina, a istovremeno ne izlažem riziku svoju sigurnost ili se bilježim kao javni zagovarač određenog stava ili ideologija. Za odrastanje i testiranje vlastitih pogleda na svijet ovo je bio bitan moment, koji današnje generacije nemaju, budući da su novi društveni mediji zanemarili opciju anonimnosti, a poželjnim učinili potpuno razotkrivanje identiteta, navika i života.

Od 2004. do 2009. sam pisao i pokretao različite vrste blogova. Oni su mi pomogli da izoštrim pero i naučim pričati priču. Kroz to ću upoznati brojne kreativne ljude, sa kojima sam i danas u kontaktu. I dok su blogovi i forumi bili ključni pokretač protesta i pojedinih malih ‘pobuna’ u Sarajevu, već su se 2008. počeli gubiti, da bi negdje do kraja 2010. internetskim prostorom zavladao Facebook. Od tada je prošlo pet godina, te malo ko može zamisliti društvenu dinamiku bez alata koji Fejs nudi.
Čini se da je jedina opcija ići korak unatrag. Internetska anonimnost je nešto čemu ćemo morati odgajati našu djecu, ukoliko ne želimo da ih njihovi stavovi, ideje i radnje iz petaneste godine prate cijeli život u nekakvoj arhivi koja se može raskopati, po potrebi. Mi smo imali tu slobodu, te jedini imamo svijest o dometu takve slobode. Zato ćemo o tome morati učiti one koji je iskusili nisu.

Zdom