Liderke MojBit Sigurnost i privatnost

Nikoleta Paneva – Superučiteljica i svojevrsna geek-ica

Uobičajena predstava o korisniku/ci Linux-a uglavnom se svodi na neki tip programera ili geek-a (sa svim stereotipovima o fizičkom izgledu i odjeći koje oni povlače), ili na šareno obučene aktiviste/ice koji se „lože“ na anti-korporativnu i svaku drugu akciju. 
 
I korištenje računara uopšte, van opcije njihovog korištenja kao tek malo savremenije pisaće mašine ili kalkulatore, uglavnom se vezuje za mlade kojima računari (i Internet) sve više postaju osnovni izvor svega i svačega – informacija, zabave, kulture, itd.Nikoleta Paneva teško da može biti dalje od te predstave. Učiteljica nižih razreda u osnovnoj školi “Sv. Kiril i Metodi” u Svetom Nikoli, u Makedoniji, danas već u svojoj šestoj deceniji, otkrila je da su za nju računari prije svega profesionalna potreba i zadatak. 
 
Kada su promjene zakona o obrazovanju uvele obavezu za nastavnike/ce da steknu fakultetsku diplomu (do tada su učitelji/ce u nižim razredima mogle predavati i sa završenom višom školom), Nikoleta je morala da nauči barem osnove rada na računaru zato što je informatika bila jedan od ispita koje je morala polagati kako bi diplomirala na Pedagoškom fakultetu. 
 
Naravno, nije sve išlo lagano i bez problema. 
 
“U stvari, ja sam se računara bojala. Smatrala sam ih skupim i vrijednim stvarima. Da ne pokvarim nešto? Ipak to nije moj kompjuter. Bojala sam se čak i držati miš. Mojoj nećaki, koja me je učila osnovama koje su potrebne za ispit, sve je to bilo vrlo zabavno. ‘Teta’, kaže, ‘pa šta to radiš s tim mišem?…’ A ja njoj velim, e, dušice, daj ti ja dam moje pletaće igle, I tebi bi se zabetonirale ruke. To je, čini mi se, bila moja prva lekcija”, kaže Nikoleta. 
 
Volja i želja da nauči dovele su do otkrivanja nekih, kako bi rekli, neortodoksnih metoda učenja i rada. 
 
“Primjetim ja da je sapun oblikom veoma nalik mišu i počnem vježbati rad sa mišem sapunom – lijevo, desno, lijevi klik, desni klik, dvostruki klik… Odem ja nećaki na drugi čas i ona se pravo iznenadi, pa je mislila da sam ja ostala u školi da tamo vježbam. ‘Barataš mišem ko profesionalac’, rekla mi je. Umrla je od smijeha kad sam joj rekla da sam vježbala sapunom”, smije se i Nikoleta kad se sjeti. 
 
Ako ima volje, naći će se način. Kaže da voli dobar izazov. Brzo je svladala korištenje Word-a, Excel-a i Corel-a (sve obavezni dio programa) i položila je ispit od prve. Kasnije je završila obuke za osnovni i viši nivo korisnika u svojoj školi, i tada je osjetila potrebu da nabavi kućni računar. 
 
“Odmah sam počela razmatrati sve mogućnosti za kupovinu PC-ja. Onda su moja djeca kupila sebi računare, pa sam ja htjela da imam svoj vlastiti računar (danas ima svoj Toshibin laptop). U školi, istina, ima računara koji su nam na raspolaganju, ali oni ne nude mnogo mogućnosti za istraživanje”, kaže Nikoleta, dodajući da je svoje znanje i vještine unaprijeđivala sama, van zvaničnih trening programa. 
 
“Ma čačkala sam sama. Otvoriš ovaj ili onaj program, pokušaš da vidiš šta radi… Tako sam naučila mnogo novih stvari – uređivanje slika i videa, animacije… Naravno, svo sam novosteknuto znanje primjenjivala u učionici”, kaže. 
 
Dodaje da joj računari olakšavaju posao u školi (pogledajte listu njenih dokumenata na Scribd.com), ali i da se nađu u obavljanju kućnih poslova. 
 
„Ima svega, priručnika, uputstava, može se obrazovati i naučiti. Svega ima na internetu. Postojeći obrazovni portali i mreže od velike su mi pomoći u radu. Imaju sadržaje prilagođene uzrastu djece i koristimo ih u nastavi. I kod kuće, takođe… Sada ne moramo, recimo, kupovati skupe kuharice. Svi recepti se mogu naći na webu”, kaže Nikoleta. 
 
Kada je Vlada uvela program “Računar svakom djetetu”, naučila je raditi i u Linux-u, zato što su svi računari kupljeni budžetskim parama i dostavljeni školama koristili taj operativni sistem otvorenog izvornog koda. Završila je treninge za trenere i danas je oficijalni obučavač svoje škole i za Linux i za Windows. 
 
Kaže da nema problema sa kolegama i kolegicama koje obučava. “Većina njih je vrlo zainteresovana i dosta su naučili. Čak i stara garda, stariji učitelji i učiteljice. Trude se i vježbaju puno. Naravno, često mi dolaze sa pitanjima i traže pomoć, ali se trude i rade. Danas svi mogu obaviti sav rad na pripremi časova, testove, na računaru”, kaže Nikoleta. Osim što je glavni obučavač za rad na računarima u svojoj školi, Nikoleta je uključena u nekoliko obrazovnih projekata, kako na nacionalnom, tako i na međunarodnom nivou. Kaže da joj sin i kćer pomažu u potrazi za projektima u koje bi se mogla uključiti, prije svega zato što ne govori engleski. 
 
“Kada djeca nisu bila tu da pomognu, ja bih progurala nešto kroz Google Translate i onda sama sređivala i tumačila šta tu piše”, kaže. 
 
Pominje projekte koje je pripremila za takmičenje u pripremi nastavnih planova za inovativni školski čas Intel-ovog obrazovnog portala, gdje je osvojila drugu nagradu, kao i rad sa učenicima iz naučnog kluba njene škole, na nekoliko programa u sklopu globalne obrazovne mreže ThinkQuest.
“Na jednom takmičenju smo za nagradu dobili nekoliko paketa Adobe CS5, sa svim i svačim unutra – Photoshop, PDF, ma sve, pa sam naučila rad i sa tim programima. Danas, na primjer, ne moram pisati svjedočanstva o uspjehu rukom”, kaže Nikoleta i dodaje da joj se najviše dopada rad na videu i animacijama. 
 
Trenutno je uključena u projekat integriranog dvojezičnog obrazovanja Nansen Dialogue Centra, koji se prije svega odnosi na vannastavne aktivnosti. “U multietničkim zajednicama, prave se grupe koje vode po dva nastavnika/ce različitih nacionalnosti – makedonske, albanske, turske, itd. Cilj projekta je da stavi akcenat na vaspitne aspekte obrazovanja kroz igru i zabavu. Takođe, cilj je razvijanje kreativnih vještina kod djece”, kaže Nikoleta Paneva, super-učiteljica i “geek” i živi dokaz da, kao i kod svega drugog, korištenje računara nema i ne smije imati nikakve dobne granice.
 
Izvor i foto: OneWorldSEE