Sex

Personifikacije kapitalizma i falocentričnog univerzuma

Formalno, ali ne i suštinski društvo jednakih mogućnosti za sve, ne propušta priliku da nas počasti svojim univerzalnim argumentom: Pa, svi smo jednaki (rodna korektnost izbjegnuta s razlogom)! Društvo kojim caruje patrijarhat i kapitalizam ne može biti društvo ravnopravnih jer pomenuti počivaju na neravnopravnostima i borbi za prevlast. Tako, pod cijenu uklopivosti ne pitamo mnogo, pri tome zanemarujemo sitnice za koje volimo vjerovati da ih jedino mi primjećujemo. Znamo da nije tako, ali volimo vjerovati, to je naša iskonska dužnost!

Jednorog… To tako krasno stvorenje nalik na konja koji se (neobjašnjivim relacijama) druži sa barbikama i kenom (ako ga ima u tom veselom društvu), ali sa nosoroškom zaostavštinom, simbolom ko zna čega. Jednorog je nešto čime se igraju djevojčice, isključivo one. Simbol je snage i elana, može da leti, nepoznatog je spola (sumnja se i da je hemafrodit) ali ima nešto… na glavi! Sasvim prikladno za društvo tabuizirane seksualnosti, ali sa nedvosmislenim inšaretom na prave, proovjerene i nedvosmislene djevojačke čežnje budućnosti. Niko nas nije ni pitao šta želimo i kako to treba da izgleda, patrijarhat ne postoji. Tako kažu… Postoje vrijednosti koje se plasiraju ženama i vrijednosti koje se plasiraju muškarcima. Svei, sve i svi koji nisu u stanju izvršiti uklapanje u dualni sistem izabralei, izabrale i izabrali su društvenu nepodobnost koju patrijarhalni sistem ne može da prihvati jer mu je nepoznata! Patrijarhatu trebaju one/i koji tlače i one/i koje/i su tlačene. Mnogo je jednostavnije ako su samo dvije kategorije. Više njih izazvalo bi pometnju i jednorog bi mogao postati besmislen, a to ne želimo.

Ideja o jednorogu došla je sa prilikom da pišem o stvarima koje mene interesuju. Iz nekog mračnog moždanog kutka pojavilo se to divno stvorenje i ta tvorevina koja me je nervirala dok sam bila jako mlada. "Bilo bi super imati jednoroga!"- znala sam to "Ali odrezaćemo mu rog. Biće to najsavršenija kobila/konj svih vremena…". Jednorog nije napustio živote današnjih djevojčica. Danas postoje videoigre kojima caruje jednorog namjenjene djevojčicama, isključivo njima. Djevočicama se treba okupirati pažnja dok im majke, koje su svojevremeno vjerovale u jednoroge iz crtanih filmova privode kraju kućanske obaveze, bez obzira na to da li donose keš u kuću ili ne.

Kako te iste majke rađaju svu djecu, nastane potreba da se i pažnja muške djece okupira. Za njih – Super Mario! On je Super i zove se Mario, S&M skraćeno. Taj mali, ružni wanna be kapitalista, a ustvari samo običan fizikaner, ništa je drugo nego adaptacija na buduću životnu stvarnost. Nema on vremena ni za šta, samo radi i zarađuje novac. Ne pije, ne puši (koliko ja znam) i ima samo jednu zabavu a to je fizički rad na terenu. I tako očevi (doduše, neki su, za razliku od S&M, skloni i porocima) odsustvuju dok veselo zarađuju novac. S&M je odlična priprema za budući život ako se identifikuje sa njim, a loša ako se identifikuje sa voljom koja mu nalaže šta da radi i na koji način. Kako kapitalizam funkcioniše po principu nejednakosti, za početak neophodno je uzrokovati nejednakost. Kako je patrijarhtat već osakatio jedno radnosposobno pleme (od dva moguća) tako je neophodno napraviti nove podjele, a na osnovu njih i nove poretke. Novi poretci međusobno se bore za prevlast, to rezultira stvaranjem viška vrijednosti koje će pripasti samo odabranima…

Osoba koja čeka jednoroga, čeka stvorenje iz bajke. Da  bi stvorenje iz bajke imalo smisao potrebno je jako mnogo mašte, a mašta ima malo dodirnih tačaka sa stvarnošću. Jednoroga ima raznih, gracioznih, zdepastih, sivih, šarenih, onih dijamntnog sjaja… a od zajedničkih osobina imaju samo rog i do kraja nije jasno čemu služe. S&M ne zna za koga radi, a svi mu mogu reći kako da radi. On je više prilagođen realnosti ovoga svijeta. Mladi kapitalista ili, eventualno, kapitalistkinja koja mu nalaže kako da radi ima sasvim realnu perspektivu postojećeg stanja kada se stvarne osobe banaliziraju do nivoa heroja rada iz videoigrice.